IZ RIZNICE DREVNOG UČENJA TIBETSKOG BUDIZMA
Drikung Kagyu Tengye Ling
Predavač: Ven. Dorzin Dhondup Rinpoche
nositelj znanja Vajrayāne
Prevoditelj s tibetskog na engleski: Aleksandra Suhanova
Sva predavanja bit će prevođena na hrvatski jezik
Lokacija održavanja seminara: KWON, Strojarska bb (bivši Gredelj), Zagreb
Raspored predavanja, prakse, opunomoćenja i usmene predaje teksta prakse:
Šest savršenstava (pāramitā)
26.-27.IX. 2015., subota i nedjelja, 10:00-18:00
Sanskrtska riječ pāramitā znači prijeći na drugu obalu. Pāramitā može biti prevedena i kao savršenstvo, savršena realizacija ili dosegnuti onkraj ograničenja. Kroz praksu ovih šest pāramitā, prelazimo preko oceana patnje (saṃsāra) ka obali sreće i buđenja (nirvāna); prelazimo iz neznanja i zablude u probudjenje. Svaka od šest pāramitā je prosvijetljena kvaliteta srca, sjajna vrlina ili atribut - prirođeno sjeme savršene realizacije unutar nas samih. Pāramite su sama suština naše istinske prirode. Međutim, budući da su ove kvalitete srca postale zamračene zabludama, sebičnošću i drugim karmičkim sklonostima,mi ih moramo razviti i dovesti do izražaja. Na taj način, šest pāramitā su njegovanje srca-uma, dnevna praksa za mudro, suosjećajno, ispunjeno ljubavlju i probuđeno življenje. Pāramite su šest vrsta vrlih praksi potrebnih kako bi se vješto služilo dobrobiti drugiih i doseglo probuđenje. Moramo razumjeti da dovođenje tih vrlih kvaliteta naše istinske prirode do izražaja zahtijeva disciplinu, praksu i iskreno njegovanje. Ovo je put bodhisattve -- onoga koji se posvetio služenju najviše dobrobiti svih osjetilnih bića s probuđenim srcem neuvjetovane ljubavi, vješte mudrosti i sveobuhvatnog suosjećanja.
- Savršenstvo davanja (dāna pāramitā)
- Savršenstvo etičkog djelovanja (śīla pāramitā)
- Savršenstvo strpljenja (kṣānti pāramitā)
- Savršenstvo radosnog napora (vīryapāramitā)
- Savršenstvo meditativne koncentracije (dhyāna pāramitā)
- Savršenstvo transcendentalne mudrosti (prajñā pāramitā)
Bijela Tārā – opunomoćenje s učenjem
(dostupno svima koji to žele)
29.IX. 2015., utorak, 16:00-18:30
Prakticirana od strane sve četiri škole tibetskog budizma, Bijela Tārā je bila glavna praksa božanstva mnogih poznatih budističkih učenjaka i realiziranih majstora (siddha) Indije i Tibeta, među kojima su najpoznatiji Nāgārjuna i Atiśa. Posebna uloga Bijele Tāre je podrška dugom životu, miru, prosperitetu i zdravlju kroz njene probuđene aktivnosti, kako za praktikanta tako i za druga bića.
Vidimo ju kao prelijepu majčinsku figuru punu ljubavi, s tijelom briljantnog sjaja tisuću Mjeseca u vrijeme jeseni. Ona sjedi u položaju vajre (padmāsana) na bijelom mjesečevom disku i otvorenom lotosu. Njena aura svijetli i okružena je raznim obojenim prstenima uokvirenim procvjetalim lotosima. Odjeća joj je bogato ukrašena ornamentima, na glavi nosi blistavu krunu, ovjenčanu Amitābhom, te je ukrašena raznim zlatnim i draguljnim ukrasima. Njena desna ruka počiva na njenom koljenu u mudri savršenog darivanja, dok njena lijeva ruka blizu srca drži stabljiku cvijeta uptala koji cvjeta blizu njenog lijevog uha.
Bijela Tārā je uvijek predstavljena kao mirno božanstvo. Ona ima sedam očiju, koje joj omogućavaju da jasno “vidi” sva bića u svim područjima postojanja. Njen izraz lica pokazuje najviše suosjećanje. Ima tri oka na licu, njeno treće oko na čelu simbolizira njenu sposobnost viđenja jedinstva konačne stvarnosti, dok njena druga dva oka simultano vide relativne i dualističke svjetove. Ima po jedno oko na svakom dlanu i stopalu, što pokazuje da su sve njene aktivnosti vođene apsolutnom mudrošću i suosjećanjem.
Ona je zaštitnica, pomoćnica i majka koja tješi i pokazuje beskonačnu dobrotu, velikodušnost i zaštitu prema onima koji su bačeni u ocean patnje, te ako recitiramo njenu mantru i napravimo vezu s njom, približavamo se razvijanju njezinih probuđenih kvaliteta u sebi.
U konačnom smislu, ona je sama priroda Dharmakāye - “krajnja priroda ili esencija probuđenog uma, koji je nestvoren, slobodan od ograničenja konceptualne elaboracije, prazan od inherentnog postojanja, prirodno zračeći, izvan dualizma i prostran poput neba” (definicija Karma Lingpe). Njena praksa je sredstvo za ostvarenje oslobođenja.
Praksa Tāre ili Amitābhe
30.IX. 2015., srijeda, 16:00-18:30
Period posvećen praksama Tāre ili Amitābhe i odgovorima na relevantna pitanja
Uvodne prakse u Drikung Kagyu lozi (ngӧn-dro) uz lung
Ključ u Vajrayānu
1.X. 2015., četvrtak, 16:00-18:30
Uvodne ili “temeljne prakse” u Vajrayāna budizmu (tib. ngӧn-dro) su duboko i moćno sredstvo koje omogućuje potpuno pročišćenje i transformaciju na svim razinama našeg bića. Takve prakse ne samo da pripremaju praktikante za duboki put Vajrayāne i učenja dzogchena i mahāmudre, već ih postupno vode i k iskustvu probuđenja. Ove prakse ili vježbe zajedničke su svim četirima školama tibetskog budizma (Nyingma, Kagyu, Sakya i Gelug) jer uspostavljaju temelje za naprednije i profinjenije prakse Vajrayāne. Premda se prakse nazivaju “temeljnima”, vajrayānski majstori upozoravaju kako to ne znači da su one niža ili manje vrijedna učenja. Ngӧn-dro praksa je potpuna i dostatna na budističkom duhovnom putu jer može dovesti praktikanta do potpunog probuđenja. Osnovni smisao ovog seminara je ukazati i razjasniti zašto se upravo ngӧn-dro smatra ključem za Vajrayānu.
Opunomoćenje s učenjem i praksom Dzamabale
(dostupno svima koji to žele)
2.X. 2015., petak, 16:00-18:30
Dzambala - Božanstvo bogatstva i općeg blagostanja
Dzambala je božanstvo bogatstva i smatra se emanacijom Avalokiteśvare (Chenreziga), Bodhisattve suosjećanja. Postoji pet različitih Dzambala i svaki ima svoju osobnu praksu i mantru kojom pomaže uklanjanju siromaštva i stvaranju financijske stabilnosti.
Zaštitnik je svih loza tibetskog budizma i svih osjetilnih bića od bolesti i teškoća. On je Bodhisattva materijalnog i duhovnog bogatstva kao i mnogih drugih stvari, posebno uspostavljanja financijske stabilnosti.
Budući da u ovom svijetu postoje razne vrste ljutitih i negativnih emocija ili zlih duhova, a one će ponekad povrijediti vas kao i ostala osjetilna bića, Dzambala mora uzeti ljutitu, moćnu formu kako bi nas zaštitio od tih štetnih duhova i negativne karme. Posebice, Dzambala nam pomaže da minimaliziramo ili umanjimo sve nevolje, prepreke i uvećamo svu sreću i blagostanje.
Opunomoćenje Bijelog Dzambale
Bijeli Dzambala je znan kao emanacija Chenreziga (Avalokiteśvare) i time je utjelovljenje savršene darežljivosti svih Buddha i Bodhisattvi prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Bijeli Dzambala se prikazuje kao veliki kralj koji jaše tirkiznog zmaja. U njegovoj lijevoj ruci leži mungos koji bljuje dragulje, simbol izobilja.
Opunomoćenje Bijelog Dzambale je moćan ritual tibetskog budizma koji priziva sreću. Prema tome, ova praksa može kreirati uzroke i uvjete koji vode k ukidanju materijalne patnje, vodi k bogatstvu i prosperitetu, olakšavanju siromaštva na materijalnoj i psihološkoj razini te razvijanju suosjećajnog uma usmjerenog na probudjenje. Isto tako, potiče dobru sreću svim praktikantima Dharme kako bi mogli postići veću darežljivost i sve vrle ciljeve. Kroz takvo djelovanje Bijeli Dzambala pomaže praktikantima Dharme da imaju stabilan život i budu slobodni od briga za vrijeme prakticiranja Dharme, omogućujući im time bogatstvo u materijalnim i Dharmičkim aspektima.
Kada Ven. Garchen Rinpoche i Ven. Dorzin Rinpoche daju opunomoćenje uvijek naglašavaju svim sudionicima važnost razvijanja altruistične namjere za dobrobit svih osjetilnih bića, kako za vrijeme primanja opunomoćenja tako i za vrijeme prakticiranja dotične prakse. Prema tome, prije primanja opunomoćenja, potrebno je razviti želju da sva bića budu oslobođena patnje bilo koje vrste i da im sve potrebe budu zadovoljene, time će uspostaviti dobru i čistu motivaciju koja stvarno uvećava veliku snagu primanja ovog dragocjenog opunomoćenja.
Shamathā i Mahāmudrā
Učenja o meditaciji i prirodi uma
Učenje s praksom
3.-4.X. 2015., subota i nedjelja, 10:00-18:00
Praksa meditacije u osnovi je proces upoznavanja sebe kroz zbližavanje s vlastitim umom. Budističko gledište o umu jest da je on uvijek prisutna budnost. Priroda uma je svjesnost i suosjećanje.
Uz pravilnu motivaciju, vježba uma počinje s osnovnom opuštajućom meditacijom koja se naziva shamathā, tj. "mirno boravljenje". Više različitih duhovnih tradicija podučavaju ovu tehniku, no svi su oblici shamathā meditacije osmišljeni kako bi pomogli smiriti um i probuditi prirodne kvalitete sveobuhvatnosti, jasnoće i pomnosti. Te kvalitete omogućavaju rad s različitim meditacijskim praksama koje su nadgradnja na temeljima koje shamathā uspostavlja.
Nakon upoznavanja s mirnim boravljenjem, počinje se vježbati vipaśyanā, tj. meditacija "dubokog uvida", koja je sljedeći stupanj na putu meditacije. Poput shamathe, vipaśyanā se također može prakticirati u mnogim oblicima i tehnikama. Na ovom stupnju duboki uvid uključuje praksu analitičke meditacije: uz oslanjanje na temelje mirnog i staloženog uma, počinje istraživanje i analiza istinske naravi tog uma, te načina na koji on kreira vlastiti svijet.
Vježbajući analitičku meditaciju, koristimo i unaprjeđujemo kvalitete aktivnosti, radoznalosti i prodornosti uma. To nam omogućuje da identificiramo i postupno transformiramo pogrešna vjerovanja o prirodi iskustva. Naizmjenično prakticirajući mirno boravljenje i duboki uvid, dobivamo sigurnost i povjerenje u prazninu (śūnyatā), otvorenu i sveobuhvatnu konačnu prirodu stvarnosti. Također, dobivamo sigurnost i povjerenje u međuovisno nastajanje (zakon uzroka i posljedice), tj. u izravnu povezanost s dijelima koje činimo i kvalitetu naših života. Kroz ovu sigurnost, dobivamo mogućnost življeti živote na istinsku dobrobit sebi i drugima.
Koje god prakse meditacije koristili, njihova svrha je povećati pomnost i svjesnost, jačati osjećaj unutarnjeg mira, poboljšati sposobnost nošenja s emocijama te razvijati ljubav, suosjećanje i mudrost.
U Mahāyāna budizmu, mudrost nije nešto što stječemo niti razvijamo - ona jest ono što zbilja jesmo, prava priroda našeg uma. Kroz Mahāyānsku meditaciju, opuštamo se u prazninu, jasnoću i svjesnost uvijek prisutne budinske mudrosti. Značenje mahāmudre je vidljivo iz njenog imena, na sanskrtu mahā znači “velik”, a mudra znači “simbol” ili “pečat”. Veliki Simbol označava mudrost praznine, koja je sama priroda našeg uma i svih pojava - svakog objekta ili ideje koje um može promatrati i biti ih svjestan. Budući da pokriva naše cijelo iskustvo, Veliki Simbol je poznat kao sveprožimajuća stvarnost od koje nema bijega niti iznimke.
Mahāmudrā je kontemplativna budistička tradicija poznata po svojoj jednostavnosti. Njena praksa jest biti izvoran, opušten i svjestan u svakoj situaciji u životu te prihvatiti i cijeniti to što zapravo jesmo. Da bismo se uključili u njezine duboke metode od nas se ne zahtijeva promjena načina života, a svaka poruka oprečna tome nije istinsko učenje mahāmudre. Praksa mahāmudre je iskustvo uma koji je potpuno slobodan i radostan, bez obzira na životne okolnosti. Ona pokazuje istinsku prirodu uma.
Podrijetlom iz Indije, gledište i praksa mahāmudre postupno su se proširili Azijom i danas došli na Zapad. Kao filozofija, ona želi predočiti jasno znanje o istinskoj prirodi uma. Kao meditacijska praksa, osmišljena je da brzo i nepogrešivo ostvari to iskustvo.
